Picek, Ivica, hrvatski fizičar (Mali Zvornik, Srbija, 8. X. 1950). Diplomirao (1974) i doktorirao (1980) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje je bio zaposlen (1991–2016), redoviti profesor (od 1992), predstojnik Zavoda za teorijsku fiziku (2005–07) i Zavoda za teorijsku fiziku čestica i polja (2013–16), od 2017. profesor emeritus. Istraživački rad započeo je u Institutu »Ruđer Bošković« (1974), a nastavio u Institutu »Niels Bohr« u Kopenhagenu, DESY u Hamburgu, CERN kraj Ženeve i na sveučilištima u SAD-u. Bavi se fizikom elementarnih čestica, izučavanjem narušenja simetrija u fundamentalnim međudjelovanjima, posebice rijetkim procesima i narušenjima prostornoga pariteta vremenske mikroobrativosti CP-simetrije te pionirskim proučavanjem narušenja Lorentzove simetrije i slučajne dinamike. Autor je knjige Elementarne čestice – iskrenje u svemiru tamne tvari (1997) te udžbenika Fizika elementarnih čestica (1997). Voditelj znanstvenog projekta Elementarne čestice, teorija polja i kozmologija te voditelj Sveučilišnoga poslijediplomskog studija fizike. Za znanstvenu provjeru granica standardne teorije čestica i sila proračunima kvantnih petlji dobio je Državnu nagradu za znanost u području prirodnih znanosti (2004), a za teorijska istraživanja koja povezuju neutrinsku fiziku i tamnu tvar te za prijenos znanja i odgoj mladih stručnjaka Nagradu »Andrija Mohorovičić« (2015).
