struka(e):
ilustracija
ZRAKOPLOVNA BOMBA, američka suvremena laserski navođena bomba Paveway II

zrakoplovna bomba, razorni projektil koji se ispušta iz zrakoplova te se kreće k cilju uglavnom po slobodnoj balističkoj putanji pod utjecajem gravitacije. Namijenjena je za rušenje građevina i drugih objekata, uništenje žive sile i materijalnih sredstava, osvjetljavanje, zadimljavanje i sl. Najčešće je kapljičasta oblika (mali kalibri) ili ovalno-valjkasta oblika (veliki kalibri). Osnovni su joj dijelovi: šuplje tijelo, punjenje, upaljač, stabilizatori, nosač, a kadšto i posebni uređaji (padobran, sustav za navođenje i upravljanje i dr.).

Tijelo (košuljica) služi za smještaj punjenja i ostalih dijelova zrakoplovne bombe. Tijela probojnih, razornih i rasprskavajućih bomba imaju stijenke izrađene kovanjem, prešanjem, zavarivanjem ili lijevanjem mekšega čelika velike žilavosti, a tijela osvjetljavajućih i zapaljivih bomba te bomba za raspačavanje letaka imaju tanke stijenke od čeličnog ili aluminijskoga lima. Tijelo se sastoji od prednjega, srednjeg i stražnjega dijela. Prednji dio (glava bombe) ovalna je, rjeđe sferična ili konična oblika, duljine do 2,5 promjera bombe; srednji je dio najčešće valjkasta oblika različite duljine, a stražnji dio konična oblika duljine 0,5 do 1,5 promjera bombe. Punjenje čine tvari koje ostvaruju određeno djelovanje na cilju. Sukladno namjeni bombe, može se sastojati od (inicijalnih i brizantnih eksploziva), pirotehničkih sredstava (sredstva za zadimljavanje i osvjetljavanje, zapaljiva sredstva, bojni otrovi), nuklearnih eksploziva ili radioaktivnih materijala, bioloških agensa, promidžbenoga materijala i dr. Upaljač služi za aktiviranje punjenja zrakoplovne bombe na određenom dijelu putanje ili na cilju. Može biti kontaktni ili nekontaktni, a po mjestu postavljanja prednji, stražnji ili bočni. Stabilizator održava pravilno balističko kretanje bombe i udar na cilj. Najčešće ga čine aerodinamičke površine (krila) valjkasta ili kutijasta oblika. Velike razorne zrakoplovne bombe mogu biti bez stabilizatora. Kod vođenih bomba stabilizatori su dopunjeni kormilom smjera, kojim upravlja sustav za navođenje bombe (aktivni ili pasivni). Nosač bombe služi za postavljanje (najčešće vješanje) zrakoplovnih bomba na zrakoplov i transport tijekom leta.

Zrakoplovne bombe prvi su upotrijebili Talijani u talijansko-turskom ratu 1911; bile su to ručne bombe kojima su bili dodani drveni ili metalni štapić za stabilizaciju u letu i udarni trenutni upaljač. Početkom I. svjetskog rata izrađivale su se bombe isključivo kapljičasta oblika, mase (kalibra) do 20 kg, a do kraja rata razvijene su razorne, probojne, rasprskavajuće, zapaljive, kemijske i osvjetljavajuće bombe mase od 12,5 do 1800 kg. U II. svjetskom ratu izrađivale su se i bombe cilindrična i drugih oblika mase do 6000 kg, a iznimno i do 20 000 kg. Razvijene su kumulativne i plamene bombe (napalm-bombe) te potkraj rata i nuklearna bomba. Nakon II. svjetskog rata stvorene su hidrogenska i druge vrste termonuklearnih bomba, dok se u današnje doba naglasak daje na razvoj preciznih, vođenih bomba.

Citiranje:

zrakoplovna bomba. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/zrakoplovna-bomba>.