plurale tantum [~ra:'le ta'~] (lat.: samo u množini) (mn. pluralia tantum), riječ (imenica) koja se u nekom jeziku javlja samo u pluralnom obliku (množini) ili u pluralu ima posebno značenje, različito od značenja u singularu. U prvu vrstu pluralia tantum idu opće imenice kao vrata, osti, škare, kliješta, njedra, naočale, jasle i vlastita imena kao Vinkovci, Vodice, Mleci, koje u hrvatskome uopće nemaju jednine; u drugu vrstu idu riječi kao kola (u mn. vozilo, u jed. kotač) ili Duhovi (u mn. svetkovina, u jed. netjelesno biće, sablast).