pneumatoliza (pneumato- + -liza), u petrografiji i mineralogiji, oblik kontaktne metamorfoze koji nastaje kada pare i plinovi iz magme djeluju na okolno stijenje. Hlapljiva se komponenta magme može odvojiti samo ako je tlak unutar magme viši od vanjskoga tlaka. Odvajanje plinova i para iz magme naziva se ekshalacija, a može biti plutonska ili vulkanska. U parama se nalazi borna i fluorovodična kiselina i drugi plinovi (klorovodik, ugljikov dioksid, sumporov dioksid, sumporovodik) te relativno hlapljivi kompleksni spojevi nekih metala (olova, volframa, berilija, litija, željeza). Vrsta minerala koji nastaju pneumatolizom ovisi o vrsti stijenja koje je izloženo magmatskomu djelovanju, a i o vrsti magme (kisela, bazična). Od granita će nastati grajzen s kasiteritskim žicama, od bazičnih plagioklasa skapolitske stijene s apatitskim žicama. Tako nastali minerali nazivaju se pneumatolitski ili pneumatogeni minerali, a ležišta pneumatolitska. Pneumatolitski su minerali: beril, turmalin, kriolit, topaz, kasiterit, volframit te neki uranijski minerali.
