azbučna molitva, molitva u stihovima iz najranijeg doba slavenske pisane riječi koju neki pripisuju slavenskomu prvoučitelju Konstantinu Filozofu, a drugi starobugarskomu piscu Konstantinu Prezbiteru. Sačuvano je 40-ak prijepisa, svi su ruske redakcije, a najstariji je s prijelaza iz XII. u XIII. stoljeće. Prema nekim znanstvenicima napisana je 893. Pjesma odražava doba kada su Slaveni primili kršćanstvo i stekli potrebu za pisanom riječju. Sastavljena je tako da prva slova stihova daju redoslijed grafema u glagoljičnoj i ćiriličnoj azbuci, pa odatle pjesmi ime. Namjena je teksta dvostruka: da posluži kao pobožna molitva i da pomaže u pamćenju azbučnoga reda, koji je tim važniji jer su grafemi označavali i brojke. Najstarije sačuvane azbučne molitve obično imaju 40 stihova pa, kako su posljednja dva samo završna formula molitve, izlazi da je prva glagoljica imala 38 grafema. Pisane su u dvanaestercima s cezurom češće iza petog, a rjeđe iza sedmog sloga. Nastale su ugledanjem u slična bizantska djela koja su služila i kao mnemotehničko sredstvo. Poznata su i kasnija oponašanja azbučne molitve, npr. ona iz Jaroslavskoga euhologija (XII. st.).
