Azeglio [aʒε'ļ:o], Massimo d’, talijanski političar, pisac (Torino, 24. X. 1798 – Torino, 15. I. 1866). Sudjelovao u oslobodilačkom ratu protiv Austrije 1848. Predsjednik vlade Kraljevstva Sardinije 1849–52. God. 1859. u diplomatskoj misiji u Parizu i Londonu; 1860. guverner Milana. Kao pisac odgojen na Alfierijevu naslijeđu, u milanskim se romantičnim krugovima upoznao s Manzonijem i oženio njegovom kćeri. Zapažen po povijesnom romanu Ettore Fieramosca (1833) i manje uspjelom Niccolò de’ Lapi (1841), u kojima veliča domoljubni duh i hrabrost Talijana. Posmrtno izlaze roman Lombardijski savez (La Lega lombarda, 1871), autobiografija i epistolar.
