polimetrija (prema grč. πολύμετρος: mnogostrukoga metra).
1. Simultana (vertikalna) ili sukcesivna (horizontalna) uporaba dviju ili više mjera u glazbi. Polimetrijski dojam moguće je također ostvariti specifičnim razmještanjem akcenata unutar iste mjere. Polimetrija je bila karakteristična za srednjovjekovnu (kraj XIV. i početak XV. st.) i renesansnu višeglasnu glazbu. U umjetničkoj glazbi XX. st. ponovno je djelomice oživjelo zanimanje za polimetriju (npr. u Posvećenju proljeća I. Stravinskoga ili u Glazbi za glasovir – Klaviermusik P. Hindemitha). Primjena polimetrije u glazbi XX. st. uputila je na nove mogućnosti organizacije glazbenog vremena.
2. Naziv za pojavu supostojanja različitih metara u istom pjesničkom djelu. Metri se grupiraju u nizove, a potom zamjenjuju drugim nizovima metara. Te su zamjene analogne promjenama u razvijanju teme, motivima i atmosferi.
