struka(e):
Politeo, Ivo
hrvatski pravnik
Rođen(a): Split, 26. I. 1887.
Umr(la)o: Zagreb, 14. X. 1956.
ilustracija
POLITEO, Ivo

Politeo, Ivo, hrvatski pravnik (Split, 26. I. 1887Zagreb, 14. X. 1956). U Zagrebu završio studij prava s doktoratom (1911), potom je bio tajnik Društva bankovnih činovnika (1910–19) i odvjetnik (1918–56). Istaknuo se u političkim procesima te je, među ostalima, branio Aliju Alijagića, J. Broza - Tita i A. Stepinca. Bio je prvi predsjednik Advokatske komore u Zagrebu (1929–41) i predsjednik Saveza advokatskih komora Jugoslavije (1931., 1938). Sudjelovao (1931–56) u radu Međunarodne unije odvjetnika (Union internationale des avocats), kojoj je bio potpredsjednik (1951., 1953) i doživotni počasni potpredsjednik (1956), te je izradio njezin Kodeks odvjetničke etike (Code de morale professionelle, 1954). Bio je urednik Mjesečnika Pravničkog društva (1921–42), pokretač i urednik Odvjetnika (1927–41). Predavao je radno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu (1940–42). Bio je među pokretačima i suradnicima časopisa Nova Evropa te među urednicima časopisa Savremenik, a bio je i potpredsjednik Društva hrvatskih književnika (1926–29). Značajnija djela: Politički delikt (1921), Radno pravo (1934). Njegovim je imenom nazvana nagrada Hrvatske odvjetničke komore.

Citiranje:

Politeo, Ivo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/politeo-ivo>.