pomorsko dobro, u hrv. pravu, unutarnje morske vode (uključujući morsko dno i podzemlje), teritorijalno more (uključujući dno i podzemlje) te dio kopna namijenjen općoj uporabi, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. U tom smislu, pomorskim dobrom smatraju se morska obala, luke, plaže, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, ušća rijeka koje se ulijevaju u more, kanali spojeni s morem, živa i neživa prirodna bogatstva mora i podzemlja. Morska se obala proteže od crte srednjih viših visokih morskih voda i obuhvaća pojas kopna do crte do koje dopiru najveći valovi za nevremena kao i dio kopna koji po svojoj naravi ili namjeni služi za pomor. promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u svezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od srednje crte viših visokih voda. Građevine i drugi objekti trajno povezani s pomor. dobrom dio su pomor. dobra. Na pomor. dobru ne mogu se stjecati stvarna prava. Koncesijom se dio pomor. dobra djelomično ili potpuno može isključiti iz opće uporabe i dati na posebnu uporabu ili gosp. korištenje pravnim osobama ili fizičkim osobama registriranima za obavljanje obrta, sukladno prostornim planovima. Odluka davatelja o izboru ovlaštenika koncesije upravni je akt; na temelju te odluke davatelj i ovlaštenik koncesije sklapaju ugovor. Ovlaštenik koncesije plaća koncesijsku naknadu, a koncesija se upisuje u javnu knjigu – upisnik koncesija.
