ponašanje životinja, tjelesni pokreti, odašiljanje zvukova i glasova, stav tijela i druge izvana zamjetljive promjene (npr. promjena boje ili izlučivanje mirisnih tvari) koje u životinjskom svijetu služe međusobnomu sporazumijevanju i pobuđivanju određenih oblika ponašanja. Te se promjene mogu promatrati izravno (npr. tjelesni pokreti), ako je riječ o očevidnom ponašanju (engl. overt behavior), ili pak posredno, s pomoću mjernih uređaja (npr. mjerenje kolebanja krvnoga tlaka), koji upućuju na prikriveno ponašanje (engl. covert behavior).
Svojedobno su se svi oblici ponašanja svodili na jednostavne reflekse. Američki biheviorizam svodio je ponašanje na izravan odnos podražaja i reakcije. Analiza ponašanja bila je donekle proširena otkrićem uvjetovanih refleksa (V. M. Behterev i I. P. Pavlov). Nove perspektive otvorila je i teorija B. F. Skinnera o instrumentalnom ili operantnom kondicioniranju, koja govori o povratnom učinku ponašanja na njegove pozitivne (smirujuće) ili negativne (bolne) posljedice. Poredbena etologija (→ lorenz, konrad) vrjednuje prirođeni udio ponašanja s razvojnoga gledišta te ističe njegovu važnost u odnosu na udio koji u ponašanje ugrađuje učenje. Uz Lorenza se ističe i N. Tinbergen tezom o hijerarhijskom sustavu instinktivnoga ponašanja (→ instinkt) i K. von Frisch, koji se bavio proučavanjem ponašanja pčela.
