Popović, Bogdan, srpski književni kritičar i povjesničar (Beograd, 1. I. 1864 – Beograd, 7. XI. 1944). Diplomirao književnost na Velikoj školi u Beogradu (1885), potom na Sorbonnei (1892). Od 1893. profesor na Velikoj školi, potom na Sveučilištu u Beogradu (od 1905). Pokrenuo i uređivao Srpski književni glasnik (1901–04. i 1920–22). Široke naobrazbe i bogate erudicije, utemeljitelj je moderne srpske književne kritike. Pod utjecajem francuskih i engleskih estetičara isticao je da se književno djelo sastoji od emocija, sklada, ljepote i karakterističnih pojedinosti. Estetska stajališta o pjesništvu najpotpunije je primijenio u Antologiji novije srpske lirike (1911). Držeći da je za stvaranje velikih djela potreban estetski osjećaj, zahtijevao je od umjetnika njegovanje ukusa i jezičnog izraza (Bomarše, 1889; O književnosti, 1894; Ogledi iz književnosti i umetnosti, I–II, 1914–27; Članci i predavanja, 1932; Estetički spisi, 1963). Znatno je utjecao na srpsku književnost i kulturu do I. svjetskoga rata.