struka(e):

Porečka i Pulska biskupija (lat. Dioecesis Parentina et Polensis), katolička biskupija na hrvatskome dijelu istarskoga poluotoka (osim sjeveroistočnoga dijela, koji pripada Riječkoj nadbiskupiji), nastala 1828. spajanjem Porečke i Pulske biskupije, sa sjedištem u Poreču. Nekadašnje istarske biskupije (Novigradska, Pićanska, Porečka i Pulska), od kojih se sastoji Porečka i Pulska biskupija, sežu u ranokršćansko doba. Prvim porečkim biskupom smatra se sv. Mavro. Područje biskupije potpadalo je pod različite metropolije (do 1751. pod Akvileju, zatim pod Udine, Goricu, Veneciju). Zbog složenih političkih i nacionalnih pitanja, 1947. bila je osnovana Pazinska apostolska administratura, 1977. odlukom pape Pavla VI. konačno je sređeno crkveno pitanje na tome prostoru, a povijesni mozaik istarskih biskupija ujedinjen je u Porečkoj i Pulskoj biskupiji. Od sjedinjenja biskupije do sedisvakancije nakon II. svj. rata (1828–1947) biskupi su bili različitih nacionalnosti. Najpoznatiji je među njima J. Dobrila, jedini Hrvat na tom položaju. Apostolskim je administratorom 1949. i ordinarijem 1960. bio imenovan D. Nežić. Porečka katedrala (Eufrazijeva bazilika) nalazi se od 1997. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. U biskupiji djeluje glasovita Pazinska gimnazija te mnoge redovničke zajednice. Ima oko 180 000 katolika. Sufraganska je biskupija Riječke metropolije.

Citiranje:

Porečka i Pulska biskupija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/porecka-i-pulska-biskupija>.