struka(e):

postmodernost (post- + franc. moderne: nov, suvremen), pojam kojim se označava novo povijesno razdoblje, odn. novo stanje suvremenih visokorazvijenih industrijskih društava koje nastupa nakon epohe modernosti. Katkad se kao istoznačnice toga pojma koriste izrazi kasna modernost ili zrela modernost (A. Touraine, A. Giddens). Pojam postmodernost ušao je u širu upotrebu osobito nakon što ga je tematizirao francuski filozof J.-F. Lyotard u knjizi Postmoderno stanje (1979). Po njem je postmodernost stanje epistemološkoga relativizma i pluralističkoga posibilizma. Budući da su »velike priče« ili metapojmovi na kojima je počivala modernost (razum, znanje, napredak, revolucija i dr.) dovedeni u pitanje, izgubljena su čvrsta referencijalna uporišta mišljenja, znanja i djelovanja. Dok je industrijsku modernost i ekonomsko ustrojstvo kapitalizma obilježavao sustav društvenih klasa kao jedan od najvažnijih elemenata društvene strukture i diferencijacije, u postmodernim društvima klase nisu više toliko važne. Društvena je struktura fragmentiranija i kompleksnija, s mnogobrojnim izvorima diferencijacije koji, osim klasa, uključuju rod, etnicitet i dob. Teoretičari postmodernosti smatraju da u postmodernim društvima središnju ulogu zadobivaju kulturne značajke, što se očituje u rastućoj važnosti kulturnih industrija, estetizaciji svakodnevnoga života pri čem se život pojedinca sve više promatra kao estetski ili kulturni projekt, konstrukciji identiteta više putem individualnog izbora nego tradicionalnoga pripisivanja, fragmentaciji osobnoga identiteta koji se mijenja tijekom života i ovisno o različitim društvenim situacijama, različitim načinima iskušavanja prostora i vremena. Prema F. Jamesonu postmodernost se može definirati kao kulturna logika kasnoga kapitalizma. U postmodernim društvima ekonomski je sustav postfordistički, što znači da ga obilježavaju metode specijalizirane serijske proizvodnje koje pretpostavljaju viševrsno kvalificirane radnike. Tržišta su segmentirana, tvrtke su manjega obujma te se koriste tehnikom upravljanja ljudskim odnosima, a konkurentski odnosi na tržištu zamjenjuju birokratske oblike organizacije. Za razliku od modernih društava, koja obilježavaju snažne vlade i znatna državna intervencija u gospodarstvu, postmoderne države preokreću taj trend te zagovaraju vrline samopouzdanja, konkurentnosti, tržišnoga i privatnoga poduzetništva. Zbog toga je i došlo do razgradnje mnogih aspekata socijalne države. Umjesto »pasivnoga« blagostanja koje potpomaže država, naglašava se »aktivno« blagostanje koje relativizira pa čak i dovodi u pitanje asistencijalnu socijalnu ulogu državne politike. Na političkoj je razini postmodernost svojevrsni teorijski korelat neoliberalne politike.

Citiranje:

postmodernost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/postmodernost>.