posvojenje, obiteljskopravni institut kojim se pravnim putem zasniva roditeljski odnos između tuđega djeteta (posvojenik) i punoljetne osobe (posvojitelj); stariji su nazivi posinjenje, adopcija i usvojenje. Dok je u prošlosti osnovna svrha posvojenja bilo produženje obitelji posvojitelja, u suvremenim pravnim sustavima svrha mu je ponajprije obiteljskopravno zbrinjavanje i zaštita djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Pojedini pravni sustavi predviđaju izbor između dvaju oblika posvojenja, koji se u osnovnome razlikuju prema tome jesu li raskidivi ili neraskidivi, a katkad i prema učincima koje imaju.
Hrvatsko obiteljsko pravo od 2003. poznaje samo jedan oblik posvojenja, koje je neraskidivo te u potpunosti preslikava prava i dužnosti što nastaju između roditelja i djece. Da bi se posvojenje u Hrvatskoj moglo zasnovati, dijete mora biti maloljetno, a kada je starije od 12 godina, mora dati pristanak na posvojenje. Pristanak moraju dati djetetovi roditelji; ponekad se pristanak ne traži (jer su roditelji umrli, nestali, nepoznati ili lišeni prava na roditeljsku skrb), odnosno zamjenjuje se odlukom suda (kad roditelji zlorabe ili grubo krše roditeljsku skrb, nezainteresirani su za dijete ili su nesposobni ostvarivati sadržaje roditeljske skrbi). Uvjet da se zasnuje posvojenje jest da je u skladu s dobrobiti djeteta, pa taj standard utječe na procjenu osobina posvojitelja. Posvojiti se ne može krvni srodnik u ravnoj lozi ni brat ili sestra, a dijete maloljetnih roditelja tek nakon što je napunilo godinu dana. Posvojiti može bračni ili izvanbračni par, te samac; posvojitelj mora biti u dobi od najmanje 21 godine života, iznimno i mlađi, no stariji od djeteta najmanje 18 godina. Posvojitelj u pravilu mora biti hrvatski državljanin, ne smije biti lišen poslovne sposobnosti ni roditeljske skrbi, a njegovo ponašanje i osobine moraju pokazivati da će dobro ispunjavati sadržaje roditeljske skrbi. Osobe koje žele posvojiti dijete moraju proći postupak procjene podobnosti i prikladnosti za posvojenje, a potom i program stručne pripreme za posvojenje. Nakon zasnivanja posvojenja dijete i posvojitelji imaju pravo na savjetodavnu pomoć i potporu. Dijete ima pravo znati da je posvojeno, a zakonom se propisuje tko ima pravo uvida u spise predmeta o posvojenju i maticu rođenih posvojenoga djeteta. Zasnivanjem posvojenja otvara se u matici rođenih djeteta novi upis.
U zakonodavstvima drugih država pretpostavke su propisane različito, pa se ponegdje može posvojiti i punoljetna osoba ili osoba koja je izvanbračno dijete posvojitelja, posvojitelji mogu biti istospolni partneri.
U hrvatskome zakonodavstvu posvojitelji stječu pravo na roditeljsku skrb, uspostavljaju se sva prava i dužnosti koja proizlaze iz odnosa roditelja i djece, te učinci srodstva između posvojenika i posvojitelja te njegovih srodnika. S posvojenjem prestaju sva prava i dužnosti između posvojenika i njegovih krvnih srodnika, a biološki roditelji trajno i nepovratno gube pravo na roditeljsku skrb. Posvojitelji se u pravilu upisuju kao roditelji posvojenika u maticu rođenih, mogu odrediti novo osobno ime posvojeniku te narodnost. Od djeteta starijega od 12 godina traži se pristanak na te promjene. Postupak za zasnivanje posvojenja u RH vodi se po pravilima općeg upravnoga postupka, a stvarno je nadležno tijelo centar za socijalnu skrb.
