Praga [pra:'ga], Emilio, talijanski književnik (Gorla, Milano, 26. XII. 1839 – Milano, 26. XII. 1875). Najpoznatiji predstavnik milanske boheme, kasnoromantičke i protodekadentne škole pod utjecajem Ch. Baudelairea i E. A. Poea. Nakon mnogih putovanja po Europi te očeve smrti, odbacio je građanske vrijednosti i »dobar« ukus. Životom je i doslovno svjedočio poetiku »prokletoga pjesnika«, umrijevši od posljedica alkohola u krajnjoj bijedi. Značajnija djela: pjesničke zbirke Paleta (Tavolozza, 1862), Polusjene (Penombre, 1864), Bajke i legende (Fiabe e leggende, 1867) i nedovršeni roman Uspomene iz prezbiterija (Le memorie del presbiterio, 1881). Bavio se i slikarstvom.