Pranjković, Ivo, hrvatski jezikoslovac (Kotor Varoš, BiH, 17. VIII. 1947). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1973. diplomirao jugoslavenske jezike i književnosti te komparativnu književnost i na njem doktorirao 1983. Radi na Odsjeku za kroatistiku toga fakulteta od 1974. Redoviti je profesor od 1996. na Katedri za hrvatski standardni jezik; od 2018. profesor emeritus. – U više od 200 objavljenih radova i više od deset knjiga (Koordinacija u hrvatskom književnom jeziku, 1984; August Musić, 1989; Hrvatska skladnja, 1993., ²2002; Kronika hrvatskoga jezikoslovlja, 1993; Adolfo Veber Tkalčević, 1993; Sintaksa hrvatskoga jezika, udžbenik za gimnazije, 1995; Lingvistički komentari, 1997; Jezikoslovna sporenja, 1997; Hrvatski jezik i franjevci Bosne Srebrene, 2000; Druga hrvatska skladnja, 2001; Jezik i beletristika, 2003) bavi se ponajviše gramatikom, osobito sintaksom, općim jezikoslovljem, poviješću hrvatskog jezika i jezikoslovlja. Urednik i priređivač mnogobrojnih publikacija. Sudionik aktualnih kroatističkih zbivanja kao kroničar ili polemičar.
