struka(e): pravo

pravna norma, preskriptivna poruka (traženje) iz vrste društv. zahtjeva ili prisilnih preskripcija, koja se od drugih društv. normi razlikuje po posebnim procedurama svojega nastanka, promjene i prestanka, po svojoj vezanosti za državu i po fizičkoj prisili kojom najčešće prijeti. Semantički se sastoji od hipoteze (uvjeta, određenja subjekata i situacije), primarnoga zahtjeva (određenja obveze i ovlaštenja), delikta (određenja neizvršene obveze, s krivnjom ili bez nje) i sekundarnoga zahtjeva ili sankcije (određenja kazne). Pravna norma može biti opća (pravilo) i pojedinačna, državna i nedržavna, centralna i lokalna, stroga i fleksibilna, pisana i nepisana, nacionalna i međunarodna. Izražena je pravnim odredbama ili rečenicama iz pravnih akata – ustava, zakona, uredbi, statuta, pravilnika, ugovora, rješenja, presuda itd., što sadrže elemente od kojih primjenjivači i tumači pravnih akata sastavljaju pravnu normu.

Citiranje:

pravna norma. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 16.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pravna-norma>.