preferencije (njemački Präferenz < francuski préférence: davanje prednosti). 1. U ekon. teoriji, subjektivno ili činjenično davanje prednosti pri izboru između realnih mogućnosti. Potrošač koji raspolaže određenim dohotkom može, uz postojeći asortiman i cijene dobara, različito kombinirati izbor dobara i njihove količine, ovisno o svojim preferencijama. Svaki pojedinac ili društv. skupina, prema svojim potrebama, ukusima, društv. položaju i sl., oblikuje sustav preferencija koji dolazi do izražaja u njihovim stvarnim odlukama i na kojem se temelji predvidljivost njihova ponašanja.
2. U međunar. trgovini, prednosti ili povlastice što ih, zbog posebnih interesa, jedna zemlja ili skupina zemalja daje drugoj zemlji ili skupini zemalja, a uskraćuje drugima, kao što su niže carinske stope, povoljni kreditni aranžmani i sl. Takve preferencije obično se ugovaraju obostrano. Zemlje EU dužne su npr. uvozne proizvode iz drugih zemalja članica tretirati jednako kao vlastite proizvode, a prema pojedinačnim trećim zemljama mogu imati različite, zajednički utvrđene, carinske stope i carinski režim. Sustav preferencija dovodi do diskriminacije u međunar. trgovini, što se pokušava spriječiti tzv. klauzulom najpovlaštenije nacije (engl. most-favoured-nation clause), po kojoj se neka država ugovorno obvezuje da će svaku povlasticu nekoj trećoj državi automatski proširiti i na dotičnu državu ugovornicu.
3. Na tržištu kapitala i kredita, fiskalne politike i sl., povlaštene dionice, dugovi i krediti, isplate, porezne olakšice.
