presađivanje (transplantacija), medicinski postupak kojim se stanice, tkivo, dio organa, cijeli organ ili dio tijela jednog organizma presađuju na drugo mjesto istog organizma ili na neki drugi organizam. Dio koji se presađuje naziva se presadak ili transplantat. Presađivanjem se eksperimentalno mogu proučavati različiti imunološki mehanizmi u okviru transplantacijske imunologije, a u kliničkoj je primjeni njegova osnovna zadaća zamjena bolesnoga tkiva zdravim presatkom. Presadak se može uzeti sa živoga davatelja ili s umrle osobe (donori). S obzirom na odnos davatelja presatka prema primatelju postoji: autotransplantacija (presađivanje na jedinku s koje je presadak uzet); izotransplantacija (presađivanje između jedinki istoga genskog sastava, npr. između jednojajnih blizanaca); alotransplantacija (prijašnji naziv homotransplantacija; presađivanje unutar jedinki iste vrste, ali različita genskoga sastava, npr. s čovjeka na čovjeka); ksenotransplantacija (prijašnji naziv heterotransplantacija; presađivanje između različitih vrsta, npr. sa svinje na čovjeka). Prema mjestu usađivanja, presađivanje može biti ortotopičko (presadak se u primatelju usađuje na uobičajeno anatomsko mjesto) ili heterotopičko (presadak se u primatelju usađuje na mjesto drugačije od njegova uobičajenog anatomskoga smještaja).
Podatci o prvim presađivanjima postoje već u zapisima staroegipatske, kineske i indijske medicine. Tek je 1912. A. Carrel usavršio kirurški postupak spajanja krvnih žila, koji je omogućio presađivanje organa. P. B. Medawar i F. M. Burnet opisali su 1940-ih reakciju odbacivanja presatka te dokazali da je ona imunološke naravi, odn. da presadak propada zbog obrambenog odgovora primatelja na strano tkivo davatelja. Prvo uspjelo presađivanje izveo je J. E. Murray 1954., kada je presadio bolesniku bubreg njegova jednojajnoga blizanca. Presađivanje pluća s umrle osobe na bolesnika oboljelog od raka pluća izveo je 1963. američki kirurg James D. Hardy. Američki kirurg Thomas E. Starzl uspio je 1967. presaditi jetru. Srce je prvi put presadio C. N. Barnard 1967., a sljedeće je godine E. D. Thomas uspješno obavio presađivanje koštane srži među pacijentima koji nisu bili blizanci.
Najveći je problem pri presađivanju transplantacijska reakcija, tj. imunološka reakcija na nesrodan presadak. Nastaje zbog izlaganja organizma tuđim tkivnim antigenima, a uzrokuje odbacivanje presatka (→ histokompatibilnost; hla-sustav). U početku se reakcija odbacivanja presatka potiskivala radioaktivnim ozračivanjem cijeloga tijela. Uvođenje lijeka azatioprina poboljšalo je rezultate presađivanja; on se u kombinaciji s kortikosteroidima rabio kao jedina metoda za sprječavanje odbacivanja presatka sve do 1972. Tada je švicarski biokemičar Jean-François Borel otkrio ciklosporin, prirodni metabolit nekih gljivica iz tla, koji je znatno poboljšao rezultate presađivanja svih organa. U novije doba rabe se lijekovi: takrolimus, sirolimus, daklizumab, antitimocitni globulin.
Razvoj medicine i uvođenje novih tehnologija omogućili su da se danas uspješno presađuju jetra, bubreg, gušterača, tanko crijevo, pluća, srce, krvne žile, kost, rožnica, koža, koštana srž te matične stanice. Presađivanje drugih organa te Langerhansovih otočića gušterače još je u pokusnoj fazi. Uspješno su presađeni i koljenski zglobovi, dušnik i grkljan, razmjerno uspješno i ruka. Moguće je i višestruko presađivanje; primjerice, 2004. u SAD-u je presađeno osam organa (jetra, želudac, gušterača, tanko i debelo crijevo, slezena i oba bubrega) u šestomjesečnoga djeteta, koje je potom živjelo mjesec dana.
Godišnje se u svijetu obavi na tisuće uspjelih presađivanja koja produljuju život bolesnika i povećavaju njegovu kakvoću. Pritom je pribavljanje zdravih presadaka velik etički i organizacijski problem. Manjak davatelja organa i tkiva pogodnih za presađivanje otvorio je put ksenotransplantaciji. Prvi je takav pokušaj zabilježen 1960., kada je bubreg čimpanze presađen u čovjeka (uz potiskivanje imunološkoga odgovora, bolesnik je živio 9 mjeseci). Srce pavijana presađeno je u ljudsko novorođenče, koje je živjelo 20 dana. Jetra pavijana presađena je u čovjeka 1993., a presadak je uspješno funkcionirao nekoliko mjeseci. Osim etičkih dvojbi što se javljaju pri ksenotransplantaciji, velika je zaprjeka postojanje tkivnih antigena na površini životinjskih stanica, kojih nema na ljudskim stanicama, pa dolazi do jake transplantacijske reakcije. Eksperimentalni uzgoj transgeničnih životinja jedan je od pokušaja da se prevladaju imunološke barijere među vrstama.
Kako bi se spriječila trgovina organima, svaka zemlja ima zakon kojim regulira presađivanje. RH je 2004. donijela Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskoga tijela u svrhu liječenja, kojim se dopušta uzimanje dijelova tijela od žive ili umrle osobe. Tim je zakonom zabranjeno trgovanje dijelovima ljudskoga tijela te oglašavanje potrebe za dijelom ljudskoga tijela ili njegove dostupnosti radi ponude, ili traženja novčane naknade ili druge materijalne koristi.
