STRUKE:

pričest

pričest (starosl. pričest’: udio u čemu, dioništvo, lat. communio: zajedništvo), u kršćanskom bogoslužju, dio mise u kojem svećenik i vjernici blaguju euharistijski kruh i vino (→ euharistija). U prvom razdoblju kršćanstva pričest se podrazumijevala – tko se nije mogao pričestiti, nije mogao ni sudjelovati u euharistiji, a jednako se primala pod objema prilikama (lat. sub utraque specie: pod prilikama kruha i vina). Od IV. st. broj se pričesnika smanjio i to više zbog strahopoštovanja nego zbog ravnodušnosti. Ukidanje pričesti na ruku i iz kaleža pomoglo je takvoj praksi. Tek dekretom pape Pija X. (1905) započela je praksa češće pričesti. Liturgijskom reformom II. vatikanskoga koncila pričest se može primati na ruku, a u posebnim prigodama i pod objema prilikama. Od davnina pričest se s misnoga slavlja nosila bolesnicima. – U istočnim crkvama očuvana je praksa pričesti pod objema prilikama. U protestantskim crkvama prihvaćeno je slavljenje euharistije po ugledu na ranokršćansku praksu (njem. Abendmahl).

Citiranje:
pričest. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 6. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50313>.