struka(e):

pridržaj ili retencija (latinski ius retentionis), pravo zadržavanja, pravo vjerovnika u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar da ju zadrži dok mu ne bude ispunjena tražbina, a ako ispunjenje izostane, da se naplati iz njezine vrijednosti. Pridržaj je oblik dopuštene samopomoći. Može se vršiti samo ako je tražbina dospjela (osim ako je dužnik insolventan) i utuživa. Objekt pridržaja mogu biti sve pokretne i nepokretne stvari u dužnikovu vlasništvu, osim stvari koje su iz dužnikova posjeda izašle protiv njegove volje, punomoći dobivenih od dužnika, drugih dužnikovih isprava, iskaznica, dopisa i ostalih sličnih stvari te stvari koje se ne mogu izložiti prodaji. Vjerovnik mora stvar posjedovati. Ovlašten je stvar zadržati do potpunog ispunjenja obveze, a dužan ju je vratiti ako mu dužnik da odgovarajuće osiguranje. Ovlašten je i naplatiti se iz vrijednosti stvari na isti način kao založni vjerovnik, ali je dužan pravodobno obavijestiti dužnika o svojoj namjeri. Pridržaj prestaje prestankom tražbine, gubitkom posjeda stvari, propašću objekta pridržaja i davanjem adekvatnog osiguranja.

Citiranje:

pridržaj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/pridrzaj>.