struka(e):

probavni hormoni, tvari koje nastaju u stanicama probavnoga sustava te krvlju dolaze do njegovih drugih dijelova, u kojima nadziru pokretljivost probavnih organa i lučenje probavnih žlijezda. Neki od njih potiču, a drugi koče aktivnosti probavnoga sustava. Probavni hormoni pripadaju tkivnim ili lokalnim hormonima, a do sada ih je opisano 30-ak. Najvažniji su: gastrin (luče ga želučane stanice kada je u želucu mnogo bjelančevina; uzrokuje lučenje histamina, koji u želucu potiče stvaranje solne kiseline), sekretin (luči se u dvanaesniku kada je kimus koji dolazi iz želuca prekiseo; usporava pražnjenje želuca i potiče gušteraču na lučenje hidrogenkarbonata koji neutralizira suvišak kiseline u crijevu), kolecistokinin (luči se u tankom crijevu kada je u njem mnogo probavljenih dijelova masti i bjelančevina; potiče kontrakcije žučnoga mjehura i lučenje probavnih enzima gušterače te usporava pražnjenje želuca) i gastroinhibicijski peptid (luči se u gornjem dijelu tankoga crijeva kada je u njem prevelika količina kimusa; koči pražnjenje želuca).

Citiranje:

probavni hormoni. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/probavni-hormoni>.