proskineza (grč. προσϰύνησις), božansko štovanje, klanjanje, padanje na koljena ili ničice, praćeno ljubljenjem zemlje, nogu, skuta, ruke, dodirivanjem tla čelom. Javlja se prvotno kao religiozni akt klanjanja božanstvima. Kod Perzijanaca i drugih orijentalnih antičkih naroda bila je uobičajena proskineza pred vladarom (za kojega se smatralo da je božanskoga podrijetla). Namjeru Aleksandra Velikoga da uvede proskinezu na svojem dvoru onemogućili su Grci, smatrajući ju nedostojnom slobodnih ljudi. Od Dioklecijanove vladavine bila je propisana u ceremonijalu rimskih careva, a neko vrijeme zadržala se na bizantskom dvoru. U kršćanskoj liturgiji javljala se povremeno.
