TRAŽI DALJE:
STRUKE:

prvokup

prvokup, pravo određenoga subjekta da prije sviju kupi određenu stvar ako ju vlasnik odluči prodati. Prvokup ne obvezuje vlasnika stvari na prodaju, nego samo na to da ju, odluči li ju prodati, najprije ponudi onomu tko ima pravo prvokupa. Nositelj prava prvokupa nije obvezan kupiti ponuđenu stvar. Pravo prvokupa može proizlaziti iz ugovora ili zakona. Ugovorom je to pravo zasnovano kada se u sadržaj ugovora o prvokupu unese odredba kojom se prodavatelj obvezuje izvijestiti kupca o namjeravanoj prodaji stvari određenoj osobi i o uvjetima te prodaje te ponuditi mu da on tu stvar kupi za istu cijenu. Nositelj prava prvokupa dužan je u roku od mjesec dana obavijestiti vlasnika stvari o svojoj odluci da se koristi svojim pravom te je istodobno dužan isplatiti cijenu koju je vlasnik ugovorio s trećom osobom ili kupovninu položiti na sudu odn. kod zakonom ovlaštene osobe. Pravo prvokupa u pravilu je strogo osobno pravo pa se ne može ni otuđiti ni naslijediti. Pravo prvokupa prestaje nakon isteka pet godina od sklapanja ugovora kojim je nositelj stekao to pravo, a pravo prvokupa koje je utemeljeno na zakonu nije vremenski ograničeno. Ako je nositelj prava prvokupa prilikom prodaje bio zaobiđen, on ima pravo u određenom roku zahtijevati da se prodaja poništi i stvar proda njemu pod istim uvjetima.

Citiranje:
prvokup. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=50879>.