psihoorganski sindromi, psihički poremećaji uzrokovani organskim čimbenicima koji izravno ili neizravno oštećuju funkciju središnjega živčanog sustava. Dijele se na: a) organske i simptomatske duševne poremećaje, a to su demencije različita podrijetla, deliriji koji nisu uzrokovani narkoticima i alkoholom te psihički poremećaji koji su posljedica bolesti ili ozljede središnjega živčanog sustava; b) duševne poremećaje i poremećaje ponašanja uzrokovane uzimanjem psihoaktivnih tvari. Psihoorganski sindromi obuhvaćaju akutni i kronični moždani sindrom. U akutnom moždanom sindromu postoje poremećaji svijesti, orijentacije, pamćenja, shvaćanja, sposobnosti učenja i prosuđivanja, a mogu se javiti i poremećaji raspoloženja, promjena etičkih standarda, potenciranje karakternih crta osobnosti i smanjena sposobnost donošenja samostalnih odluka. Uzroci toga sindroma mogu biti: nedostatak čimbenika nužnih za funkciju središnjega živčanog sustava (kisika, glukoze, spavanja i sl.); otrovanje (ugljikovim monoksidom, cijanidima, olovom, nekim lijekovima, alkoholom, narkoticima i sl.); zarazne bolesti (meningitis, encefalitis); poremećaji cirkulacije; tumori središnjega živčanog sustava i metastaze; ozljede glave; metabolički i endokrini poremećaji. U liječenju je nužno brzo i učinkovito ukloniti štetno djelovanje uzročnoga čimbenika uz odgovarajući bolnički smještaj i nadzor, a mogu se primijeniti i neuroleptici. Kronični moždani sindrom ili demencija nastaje kao posljedica difuznog i trajnog oštećenja funkcije i struktura središnjega živčanog sustava (→ demencija). Taj se sindrom liječi stabiliziranjem popratnih tjelesnih komplikacija i psihičkih poremećaja jer još uvijek ne postoji odgovarajuća terapija lijekovima.
