Puchmajer, Antonín Jaroslav

Puchmajer [pu'hmajer], Antonín Jaroslav, češki književnik (Týn nad Vltavou, 7. I. 1769Prag, 29. IX. 1820). Svećenik; istaknuo se kao preporoditelj, pjesnik, filolog i prevoditelj. Bio je učenik i suradnik J. Dobrovskoga, osobito pri sastavljanju njemačko-češkoga rječnika. Osnovao je tzv. prvu novočešku pjesničku školu i uredio pet almanaha poezije u duhu klasicističke poetike Skup pjesama i spjevova (Sebrání básní a zpĕvů, 1795–1814). U češku poeziju uveo silabotoničku versifikaciju. Autor je rodoljubnih i religioznih oda, zapaženih propovijedi te teorijskih radova o stihu, u kojima se zauzimao za višu estetsku normu nove češke poezije. Pisao bajke za djecu; prevodio djela Homera, Vergilija, Horacija, D. Hurtada de Mendoze, F. Schillera, H. v. Kleista, J. de La Fontainea, Montesquieua, I. Krasickoga.

Citiranje:
Puchmajer, Antonín Jaroslav. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 9. 12. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51004>.