pup, najmlađi, još nepotpuno razvijeni dio biljnog izdanka u razvoju, tjemenište kojega je obavijeno mladim lisnim zametcima. Dijeljenjem embrionalnih stanica vegetacijskoga vrška pupa razvijaju se zametci listova u obliku malih izbočina, a u pazušcima lisnih zametaka stvaraju se zametci postranih ogranaka. Donja strana zametnutih listova raste brže nego sam vegetacijski vrh stabljike pa prekriva tjemenište i mlađe lisne zametke i tako ih štiti, os. od isušenja. Iz lisnih se pupova razvijaju izdanci s listovima, iz cvjetnih jedan ili više cvjetova, a ima i mješovitih pupova. Po položaju se razlikuju vršni pupovi na krajevima izdanaka, rastom kojih se produljuje glavna os izdanka, pazušni ili postrani pupovi, na ograncima u pazušcima listova. Ako ih je više u pazušcu jednoga lista, mogu rasti jedan kraj drugoga (kolateralni) ili jedan iznad drugoga (serijalni). U donjim dijelovima izbojaka neki su pupovi mirujući, tzv. spavajuće oči. Mogu mirovati i do 100 god. (npr. u hrasta ili bukve), pa izdanci iz tih pupova često izbijaju (npr. nakon ozljeda, orezivanja i dr.) iz grana, stabala ili panjeva (npr. u lipe, topole i dr.), a u nekih (npr. judić, kakaovac) na deblima izbijaju cvatući kratki izbojci (→ kauliflorija). U raznih vodenih biljaka (mješinka, rezac, žabogriz i dr.) poznati su prezimljujući pupovi ili hibernaculi. U nekih vrsta pupovi mogu biti preobraženi u rasplodne bulbile, kao npr. u pazušcima listova lukovičaste režuhe ili lukovičastoga ljiljana.
