Puşcariu [puška'riu], Sextil, rumunjski lingvist i filolog (Braşov, 4. I. 1877 – Cluj, danas Cluj-Napoca, 5. V. 1948). Studirao je u Leipzigu, Parizu i Beču. Od 1904. docent u Beču, a od 1906. profesor na Sveučilištu u Černovcima. Od 1919. profesor rumunjskog Sveučilišta u Cluju (kojemu je bio i prvi rektor). Ondje je utemeljio prvi rumunjski lingvistički institut, Muzeul limbii române, oko kojega se oblikovala značajna lingvistička škola i u kojem je pokrenuta izradba Rumunjskoga jezičnog atlasa (Atlasul lingvistic român, objavljen u dva niza; sam Puşcariu objavio je niz temeljnih studija o lingvističkoj geografiji). Glavna djela: Etimološki rječnik rumunjskoga jezika (Etymologisches Wörterbuch der rumänischen Sprache, 1905), Prinos rekonstrukciji prarumunjskoga (Zur Rekonstruktion des Urrumänischen, 1910), Mjesto rumunjskoga jezika među romanskim jezicima (Locul limbii române între limbile romanice, 1920), Rumunjski jezik: I. Opći pregled, II. Izgovor (Limba română: I. Privire generală, 1939; II. Rostirea, 1959). Kao glavni urednik (1906–48) dao je čvrstu koncepciju Akademijinu Rječniku rumunjskog jezika (Dicţionarul limbii române). Njegovo temeljno djelo romanske dijalektologije Istrorumunjske studije (Studii istroromâne, I–III, 1906–29) značajno je i za jezičnu povijest hrvatskog prostora.
