pušenje

pušenje, uživanje dima koji nastaje pri izgaranju duhanskoga lišća ili nekih drugih biljnih pripravaka. Dim duhana uvlači se u usta te dublje u dišne putove sve do pluća; to pruža užitak, a ima stimulativni i blago narkotički učinak.

Na Orijentu su odavna bili poznati različiti pripravci kojih je pušenje mnogo štetnije od pušenja duhana, ali je uporaba takvih sredstava bila ograničena na uska područja. Najraširenije je bilo pušenje hašiša (pripravka konoplje) na Arapskome poluotoku, odakle se proširilo na Afriku, a potom i u Latinsku Ameriku, gdje se puši pripravak pod nazivom marihuana (→ kanabis). U zemljama istočne Azije i danas je prisutno pušenje opijuma. Pušenje duhana proširilo se u Europi tek nakon Kolumbova otkrića Amerike. Do tada se duhan uzgajao isključivo na američkom kopnu, gdje su ga Indijanci rabili za pušenje, žvakanje i šmrkanje, ali i kao lijek. Pušili su ga u lulama od drva, kosti i gline, a u amazonskome području savijali su listove duhana u goleme cigare koje su se pridržavale drvenim vilama. Duhan je ponegdje služio i u obredne svrhe; poznat je obred pušenja »lule mira« prigodom prestanka ratnih sukoba među indijanskim plemenima. Prvi europski pušači duhana bili su Kolumbovi mornari, a početkom XVI. st. ta je biljka prenesena u Europu. U naše je krajeve pušenje duhana prodrlo preko Male Azije i jadranskoga primorja. Osmanlije su već od XVI. st. sadili duhan u jugozapadnim krajevima Balkanskoga poluotoka, isprva u Makedoniji, a potom u Hercegovini, Dalmaciji i Crnoj Gori.

Duhan se na različite načine obrađuje za pušenje; puše se lule, cigare i cigarete. U suvremenom je svijetu pušenje duhana postalo gotovo društvenim obredom, povezanim s nekim značajkama ponašanja (nuđenje cigarete, pripaljivanje cigarete, prigode u kojima se smije ili ne smije pušiti itd.).

Utjecaj pušenja duhana na zdravlje

Pušenje nerijetko prelazi u ovisnost; ako je dugotrajno, uzrokuje teška oštećenja čovjekova zdravlja. Prvu stručnu monografiju o duhanu na hrvatskom jeziku napisao je gradski fizik u Križevcima Fran Gundrum-Oriovačanin (Duhan, 1902), u kojoj je upozorio na štetnost duhanskoga dima na zdravlje, napose djece, mladeži i žena, te napisao prosvjetnim i zdravstvenim djelatnicima poruke za suzbijanje pušenja. Duhansko lišće sadrži 0,6 do 15% nikotina, te neke druge alkaloide. Dim što ga pušač udiše sadrži i druge štetne tvari: ugljikov monoksid, cijanovodičnu kiselinu, piridin, kadmij, katran i dr. Štetno se djelovanje očituje na srcu (aritmije, ekstrasistole, angina pektoris), krvnim žilama (sužavanje, a otuda i povremeno bolno šepanje), probavnim organima (hiperacidnost, dispepsija, anoreksija, vrijed želuca i dvanaesnika), živčanom sustavu (tremor, nesanica, glavobolja, nemir, razdražljivost, usporenje refleksa koje može biti pogubno u prometu), dišnim organima (kronični bronhitis) te spolnim organima (amenoreja, spontani pobačaj, sterilnost, impotencija). Danas se pouzdanom smatra uzročna povezanost između pušenja i raka bronha, osobito u teških pušača (više od 40 cigareta na dan); u njih su češći i rak želuca, debeloga crijeva i, u muškaraca, rak prostate, a u žena rak dojke. Statistike pokazuju kako je prosječno trajanje života u pušača skraćeno. Smanjuje im se i radna sposobnost te češće nastaje rana invalidnost.

Pušenje duhana uzrok je najveće epidemije XX. st. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, zbog uživanja duhana u svijetu godišnje umire 4,9 milijuna ljudi; taj će broj do 2030. dosegnuti 10 milijuna, zbog tzv. eksplozije pušača u Kini i ostalim zemljama u razvoju. Hrvatska zdravstvena anketa iz 2003. pokazala je da u RH svakodnevno puši 27,4% građana starijih od 18 god. (34% muškaraca i 22% žena), a među učenicima u dobi od 13 do 15 god. puši 18,5% dječaka i 14,3% djevojčica. Tijekom 2005. u okviru programa Svjetske zdravstvene organizacije provedeno je u nas istraživanje kod studenata medicine; nađeno je da ih puši 36,6% (35,9% muškaraca i 37,1% žena).

Suvremeno društvo, osobito zdravstvo, ulaže mnogo truda u suzbijanje pušenja i odvikavanje pušača. Postoje različite metode odvikavanja od pušenja; uzimanje kemijskih sredstava ne pomaže uvijek, nego se uspjeh postiže tek uz popratnu psihoterapiju, koja i sama može biti uspješna. Učinkovit je utjecaj okoline koja mora podržavati pušača u nastojanju da se odvikne pušenja. Iskustva u SAD-u, Velikoj Britaniji i nekim drugim europskim zemljama potvrdila su važnu ulogu zdravstvene promidžbe, ali i administrativnih mjerâ u suzbijanju pušenja. Takve su mjere uvedene dijelom i u nas: zabrana pušenja u radnim prostorijama, u dvoranama za kulturne priredbe i sastanke, u sredstvima javnoga prometa; zabrana prodaje duhanskih proizvoda osobama mlađima od 18 god.; zabrana reklamiranja takvih proizvoda i dr. (→ opojne droge; ovisnosti)

Citiranje:
pušenje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 8. 8. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51159>.