Quien [kvi'jen], Kruno, hrvatski književnik i scenarist (Zadar, 5. III. 1917 – Split, 24. II. 1990). Diplomirao jugoslavistiku i talijanistiku 1946. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao profesor u Splitu i Zagrebu do 1958., a potom kao filmski dramaturg (Zora film, Zagreb film) i scenarist, npr. filmova E. Galića, V. Mimice i B. Žižića; bio je iznimno zapažen kao autor popratnih tekstova za dokumentarne filmove (npr. B. Marjanovića), za što je bio nagrađivan na festivalu u Beogradu. Iako je pisao i prozu (Mare Karantanova, 1993), književno je ime stekao pjesničkim opusom. Prvom zbirkom Rime (1943) predstavio se kao vješt versifikator, obnavljajući naslijeđe Matoševa i gričanskog artizma. Na formalnom je planu favorizirao sonet, a imaginarij mu je potpuno u znaku esteticističkoga pasatizma, s vidljivim otklonom od društvenog angažmana karakteristična za međuratno hrvatsko pjesništvo. Sa zbirkom Kameni grad (1956) mijenja svoj poetski rukopis te se priklanja slobodnomu stihu i mediteranskoj tematici. Posmrtno objavljenu knjigu Stihovi na starinsku (1992) obilježavaju, unatoč djelomičnomu povratku tradicionalnoj formi, jezična zaigranost i nagli asocijativni skokovi, pa se Quien svojim zrelim opusom približio poetici nadrealizma i semantičkoga konkretizma.
