Račić, Miše, hrvatski scenograf (Dubrovnik, 26. VI. 1921 – Dubrovnik, 22. VII. 1987). U Beogradu studirao aerotehniku i arhitekturu. Scenografijom se bavio od 1943. u Dubrovniku u Hrvatskom državnom kazalištu za primorje, od 1945. u Kazalištu Marina Držića, a od 1954. u Dramskom kazalištu »Gavella« u Zagrebu. Jedan je od osnivača Dubrovačkih ljetnih igara. Osim u Dubrovniku i svim zagrebačkim kazalištima, radio je i u Splitu, Osijeku, Šibeniku, Subotici te u inozemstvu (Vicenza, Nottingham). Surađivao na radiju i televiziji. Značajan je njegov doprinos ambijentalnomu kazalištu, a istaknuo se realističkim rješenjima prostora izraženima tradicionalnom arhitektonskom formom. Važniji radovi: Ribarske svađe (C. Goldoni), Robinja (H. Lucić), Scapinove spletke (Molière), Svršetak igre (S. Beckett), I ledar dođe (E. O’Neill), Prikazanja života i muke svetih Ciprijana i Justine (M. Gazarović), Na taraci (I. Vojnović), Aretej i Kristofor Kolumbo (M. Krleža), Glorija (R. Marinković).
