Radhakrishnan, Sarvepalli

ilustracija
RADHAKRISHNAN, Sarvepalli

Radhakrishnan [radʰakri'šnan], Sarvepalli, indijski filozof i političar (Tiruttani, 5. IX. 1888Madras, danas Chennai, 17. IV. 1975). Nakon završenoga studija filozofije predavao je u Mysoreu (1918–21) i Calcutti (1921–31. i 1937–41), a bio je i profesor na Sveučilištu u Oxfordu (1936–52). Predvodio je indijsko izaslanstvo u Organizaciji UN-a za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO) 1946–52. Od 1949. do 1952. bio je veleposlanik u SSSR-u, a potom je imenovan za potpredsjednika Indije (1952–62). Za drugoga je predsjednika Indije izabran 1962., a po završetku mandata 1967. povukao se iz političkog života. U svojoj filozofiji izravno se nadovezivao na indijski idealizam škole vedānta, u kojoj je pronalazio osnovne poticaje za oblikovanje univerzalne forme mišljenja i djelovanja. U tu je svrhu poduzeo studij idealističkih zapadnih sustava od Platona do G. W. F. Hegela, ali i kršćanske religije, istražujući mogućnosti komparativne filozofije (i religije) u procesu stvaranja univerzalne kulture čovječanstva, kojoj je težio cijeloga života. Time je u kontekstu filozofije nastojao produbiti težnje indijskog neohinduističkoga pokreta s kraja XIX. stoljeća u rasponu od Vivekānande do Tagorea, koji su u indijskoj duhovnoj tradiciji intuitivno prepoznavali takve univerzalističke težnje. Glavna djela: Indijska filozofija (Indian Philosophy, I–II, 1923–27), Hinduistički pogled na život (The Hindu View of Life, 1926), Idealistički pogled na život (An Idealist View of Life, 1932) i Istočne religije i zapadno mišljenje (Eastern Religions and Western Thought, 1939).

Citiranje:
Radhakrishnan, Sarvepalli. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 6. 5. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51428>.