struka(e):
Radica, Ruben
hrvatski skladatelj i pedagog
Rođen(a): Split, 19. V. 1931.
Umr(la)o: Zagreb, 28. VII. 2021.

Radica, Ruben, hrvatski skladatelj i pedagog (Split, 19. V. 1931Zagreb, 28. VII. 2021). Unuk skladatelja Josipa Hatzea. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirao je 1957. dirigiranje (Slavko Zlatić), kompoziciju 1958 (Milko Kelemen). Usavršavao se iz kompozicije u Parizu (René Leibowitz, Olivier Messiaen), u Sienni (Vito Frazzi) i Darmstadtu (György Ligeti, Pierre Boulez, Henri Pousseur). Predavao je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu od 1959., a od 1963. u Zagrebu (redoviti profesor od 1978. do umirovljenja 2001., profesor emeritus od 2012; dekan 1981–85). Redoviti je član HAZU-a od 2000. Dobitnik Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2010. – Radica pripada naraštaju hrvatskih skladatelja XX. stoljeća koji je bez opterećenja tradicijom i socrealističkom estetikom pribjegao radikalnijim izražajnim sredstvima glazbene avangarde. Radičina se avangardna strogoća ogleda u upornosti kojom serijalizam (totalnu organizaciju) produbljuje do krajnjih granica (npr. opera Ranjeni dlan, 1969–71; Per se I, 1968., i Per se II, 1975). Premda se u prvim djelima naziru još harmonijski funkcionalni odnosi, Radica je pod Leibowitzovim utjecajem brzo izgradio osebujan skladateljski stil u kojem se ističe strukturalistička koncepcija skladane glazbe. U pozadini takva skladateljskoga koncepta stoje i potreba za ekspresivnošću i izraziti smisao za zvučni kolorit. Radica je skladao za različite izvoditeljske sastave i žanrove, poput Četiri dramatska epigrama za klavirski kvintet (1959) i Concerto abbreviato za obligatni violončelo i orkestar (1962), preko djela Lirske varijacije za gudače (1962), Extensio za klavir i orkestar (1973), 19 & 10, interferencije za recitatora, zbor i orkestar (1965), K a za dvije instrumentalne skupine i sintetizator (1978) i Pasija za bariton i tri instrumentalne skupine (1982), do svojevrsnih sinteza poput Prazora, misterija prema poemi Jure Kaštelana (1991), Trinaeste ure za tri zbora i orkestar na stihove Antuna Gustava Matoša (1994) ili Božanskih otvora srca za orkestar i obligatne instrumente (1999).

Citiranje:

Radica, Ruben. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/radica-ruben>.