STRUKE:

radnička klasa

radnička klasa, u sociologiji, klasa najamnih radnika lišenih vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, nasuprot buržoaziji kao vladajućoj klasi; klasa proizvođača koja se javlja u modernom industrijskom društvu te izrasta u vodeću proizvodnu društvenu snagu. Termini radnička klasa i proletarijat često se upotrebljavaju sinonimno, ali i u različitim, bliskim značenjima, pri čem se izrazom radnička klasa u novijim denominacijama označava proizvodno i društveno razvijenije i organiziranije radništvo. Termin radnička klasa katkad se upotrebljava u užem značenju te se odnosi samo na manualne radnike koji fizički sudjeluju u procesu društvene reprodukcije, a katkad u širem značenju pri čem označava sve sudionike proizvodnoga procesa: fizičke radnike, inženjere i tehničare. – Radnička klasa javila se s pojavom kapitalizma i buržoazije. Međutim, u toj prvoj, ranoj fazi slojevi pomoćnih najamnih radnika u cehovskom obrtu, seoskih napoličara i gradske sirotinje još uvijek su bile sporedne društvene grupacije unutar osnovne polarizacije na buržoaziju i feudalne zemljoposjednike. Ti su se slojevi oblikovali kao klasa tek u doba industr. revolucija u XVIII. i XIX. st. U razdoblju prvotne akumulacije kapitala, kada je nestalo prioriteta zemljišnoga posjeda i kada je novi način proizvodnje došao do punoga zamaha, te kada je industrija počela zauzimati vodeće mjesto, javila se i radnička klasa. Iz redova osiromašenih i s imanja protjeranih seljaka, sitnih obrtnika koji nisu izdržali konkurenciju te ostalih društvenih slojeva koji su bili razbijeni nasilnim sredstvima i nužnošću ekonomske prisile, masovno se regrutirala najamna radna snaga za nove, krupnije pogone industrijske proizvodnje. Osnovna je značajka te nove klase da je ona bila lišena svakoga vlasništva nad sredstvima za proizvodnju koje bi joj omogućilo samostalnu proizvodnu djelatnost te je zato, kako bi namaknula sredstva za održanje života, bila prisiljena prodavati vlastitu radnu snagu industrijskim vlasnicima i poduzetnicima. Ona je doduše bila oslobođena izravnih feudalnih stega (vezanosti za zemlju), koje je slomila buržoazija, ali je bila zarobljena zakonima tržišta, što ih je nalagao novi način proizvodnje, te se radnička klasa kao radna snaga pojavljuje na tržištu kao i svaka druga roba podvrgnuta zakonu ponude i potražnje. Njezina cijena, koja na tržištu poprima oblik najamnine, nije razmjerna njezinu proizvodnom učinku, već njezinoj tržišnoj vrijednosti. Obezvrijeđena radna snaga, zbog pauperizacije sela i nezaposlenosti, logikom profita dobiva određenu najamninu koja jedva dostaje za golu životnu reprodukciju. Time je radnička klasa svoj opstanak kao opstanak klase i cijeloga društva temeljila na višku vrijednosti što ga je za kapitalističku klasu bila prisiljena stvarati. Zbog takva svojega društvenog položaja i nezamjenljiva mjesta u procesu proizvodnje, radnička klasa u marksističkom socijalnom naučavanju smatra se najrevolucionarnijom društvenom klasom koja »nema što izgubiti osim svojih okova«, klasom koja iz temelja mijenja društvene odnose ističući koliko pravedan toliko i racionalan zahtjev da ona kao klasa zagospodari cjelokupnom sferom materijalne reprodukcije društva. Prema tom naučavanju, s razvojem modernokapitalističkoga društva zaoštravaju se suprotnosti između radničke klase i buržoazije, što neminovno dovodi do organizirane borbe radničke klase te do pov. prevladavanja kapitalističkoga načina proizvodnje.

U suvremenom industrijskom i postindustrijskom društvu javljaju se različite promjene u biću radničke klase. Smatra se da u visokorazvijenim industrijskim društvima i u društvima koja su zakoračila u postindustrijsko razdoblje, ali i u svim društvima koja se tomu žele razvojno približiti, dolazi do preobrazbe društvenog statusa radničke klase prema »nižoj srednjoj klasi«, odn. do njezina pretapanja u pojedine društvene međuslojeve. Ona gubi obilježja kakva je imala u razdoblju industrijske revolucije i industrijalizacije te, s obzirom na narastanje uslužnoga (postindustrijskog) sektora produkcije i reprodukcije, nema više središnji položaj kao ključni čimbenik globalne društvene promjene. Postindustrijski je razvoj promijenio »biće« klasa pa, prema tomu, i tradicionalno pojmljeno »biće« radničke klase. Ona više nije epohalni čimbenik ljudske i društv. emancipacije, ali ostaje važna kao pojam i društveno-povijesna pojava na koju se trajno mogu pozivati društveni pokreti, sukobi i zahtjevi sve dok postoje oblici soc. nejednakosti i zahtjevi za njihovim prevladavanjem.

Citiranje:
radnička klasa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 22. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51526>.