Raffay [ra'faj], Mirko Karlo, đakovačko-bosanski i srijemski biskup (Kopčevec kraj Prozorja, 4. XI. 1753 – Đakovo, 10. I. 1830). Nakon studija u Beču te stjecanja doktorata filozofije i teologije u Zavodu sv. Apolinara u Rimu kraće je vrijeme bio profesor na Zagrebačkoj akademiji. God. 1776. zaredio se, 1778. bio je postavljen za krapinskoga župnika, a 1782. za zagrebačkoga kanonika. Bio je potom čazmanski i kalnički arhiđakon, naslovni biskup hvarski te prepošt i prior vranski, a 1816. bio je imenovan đakovačko-bosanskim i srijemskim biskupom. Iskazao se brigom za kulturnu baštinu svoje dijeceze; dao je obnoviti Bogoslovno sjemenište u Đakovu, koje je osnovao njegov prethodnik A. Mandić, a 1821. dao je dograditi južno krilo biskupskoga dvora. Sam je napravio nacrte za novu đakovačku katedralu, ali oni nisu bili prihvaćeni. Istaknuo se kao mecena mnogih književnika te je i sam dosta pisao. Najvažnija njegova djela vjerskoga karaktera pisana su kajkavskim književnim jezikom: Prodečtvo vu priliki vpelavanja redovnikov od miloserdnosti zvaneh vu iz nova podignjen za vboge i betežnike občinski špital vu Zagrebu (1804), Govorenje od pritnje na povratjanje u stare grihe (1826) i Govorenje od uzvišenosti misničstva i njemu pristojnog počtenja (1826). God. 1826. dao je tiskati zemljovid đakovačke biskupije. Ostala djela: O svećeničkoj časti, hrvatski i njemački (De dignitate sacerdotum illyrice et germanice, 1826).
