STRUKE:

Rajković, Ivica

Rajković, Ivica, hrvatski snimatelj (Udbina, 24. III. 1935). Isprva pomoćnik Tomislava Pintera, prvi samostalni film snimio je 1965. Ukupno je kao snimatelj ostvario 20 dugometražnih, oko 80 kratkometražnih i oko 3000 reklamnih filmova te tri televizijske serije. Njegov rad odlikuje prilagodljivost redateljskom stilu te sklonost slikovnom istraživanju. Ugled je stekao kao snimatelj zapaženih dokumentarnih filmova u režiji Kreše Golika (Od 3 do 22, 1966), Krste Papića (Nek se čuje i naš glas, 1971; Mala seoska priredba, Specijalni vlakovi, oba 1972), Petra Krelje (Budnica, 1971; Splendid Isolation, 1973; Prihvatna stanica, Vrijeme igre, oba 1977), Nikole Babića (Šije, 1971) i Bogdana Žižića (Moji dragi susjedi, 1972). Za kolor-fotografiju dugometražnog igranog filma Imam 2 mame i 2 tate Kreše Golika i crno-bijelu fotografiju igranog filma Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata Branka Ivande (oba 1968) dobio je Zlatnu arenu u Puli. Od njegovih ostalih crno-bijelih radova u igranom filmu ugođajem se izdvajaju Protest Fadila Hadžića (1967) i Slučajni život Ante Peterlića (1969), a od onih u boji Golikovi Tko pjeva zlo ne misli (1970) i Živjeti od ljubavi (1973), Papićevi Izbavitelj (1976., Srebrna arena) i Tajna Nikole Tesle (1980), Vlak u snijegu Mate Relje (1976), Zločin u školi (1982) B. Ivande i Stela P. Krelje (1990). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (2012).

Citiranje:
Rajković, Ivica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 29. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51663>.