Rajnov [ra'jnof], Nikolaj, bugarski književnik i povjesničar umjetnosti (Kesarevo, Loveč, 1. I. 1889 – Sofija, 2. V. 1954). Školovao se u Duhovnom sjemeništu te na Visokoj likovnoj školi u Sofiji (1919); specijalizirao se iz povijesti umjetnosti u Parizu (1925–27). Bio je glavni urednik časopisa Zenica i Orfej te profesor povijesti umjetnosti na Likovnoj akademiji u Sofiji (1927–50). Najpoznatije mu je djelo Bogumilske legende (Bogomilski legendi, 1912), o etičkim fenomenima što se očitavaju na sukobima načela u srednjovjekovlju. Ostala djela: Vječito u našoj književnosti (Večnoto v našata literatura, I–IX, 1941), Povijest likovnih umjetnosti (Istorija na plastičnite izkustva, I–XII, 1931–39).
