Rakić, Milan, srpski književnik (Beograd, 30. IX. 1876 – Zagreb, 30. VI. 1938). Diplomirao pravo u Parizu, od 1904. bio je u diplomaciji Srbije te Kraljevine SHS; poslanik u Bugarskoj 1921–27. i Italiji od 1929. do umirovljenja 1933. Potom je bio predsjednik srpskoga PEN-a. Autor oko 60 pjesama skupljenih u nekoliko zbirki (Pesme, 1903; Nove pesme, 1912; Pesme, 1924). Pisao uglavnom ljubavnu liriku pod utjecajem francuskih simbolista i parnasovaca. Pjesnik intelektualiziranih osjećaja, kontemplativna duha i diskretnih tonova u evociranju širokoga raspona osjećaja (od ushita pred ženskom ljepotom do prigušene rezignacije i očaja). Izdvajaju mu se i melankolijom prožete pjesme s motivima iz srpske prošlosti. Pisao i eruditske kazališne kritike.
