ratne igre, viši oblik obuke časnika, zapovjednika, stožera ili zapovjedništava. Izvode se bez sudjelovanja snaga, na zemljovidu ili na modelu zemljišta, što sličnije pretpostavljenim ratnim prilikama. Služe za provjeravanje pripremljenosti za vođenje voj. operacija i taktičkih akcija, za provjeravanje pojedinih postavki iz područja ratne vještine, za izravnije upoznavanje zapovjedništava s tim postavkama, te za pripremu stožera i zapovjedništava za sudjelovanje u većim združenim manevrima. Cilj im nije odrediti pobjednika, nego razviti sve mogućnosti koje se mogu pojaviti i pronaći odgovarajuća rješenja za te mogućnosti. U ratnim igrama najčešće sudjeluju dvije suprotstavljene strane, te vodstvo i sudac. Obično napadač pokreće akciju, protivnik odgovara svojom reakcijom, na što napadač ponovno pokreće protuakciju, itd.
Ratne igre razvile su se iz šaha, a začetci su se javili u Rusiji u XVI. st. Poč. XIX. st. počele su se igrati ratne igre na reljefima zemljišta od pijeska i gipsa u odgovarajućem razmjeru, a ubrzo i na zemljovidima s porculanskim ili metalnim oznakama postrojba. U Berlinu se 1848. igrala prva strateška ratna igra na temu rata između Prusije i Austrije, a do 1860. Prusi su igrali i pohode na Francusku, Češku i Poljsku. Prekretnica u razvoju ratnih igara dogodila se 1876., kada je uvedena slobodna ratna igra, bez uporabe unaprijed donesenih pravila, kocaka ili tablica. Otad se ratne igre intenzivno razvijaju i rabe u obuci u svim važnijim vojskama te imaju važnu ulogu u izradbi ratnih planova. Danas se igraju uz pomoć računala, a osim za voj. primjenu, postoji niz komercijalnih računalnih ratnih igara.
