struka(e):

rci, naziv za devetnaesto slovo u staroslavenskoj (glagoljičkoj i ćiriličkoj) azbuci za likvidu /r/, glagoljički , ćir. he9_1430.jpg, u značenju imperativa za 2. lice jednine (»reci«); označuje u oba pisma brojevnu vrijednost 100. U ćirilicu je preuzeto iz grč. pisma, i malo je kroz povijest mijenjalo oblik, ponajviše u stupnju izduženosti osnovne linije i tipu oblosti kružnice (npr. Savina knjiga, XI. st.: he9_0580.jpg; Minej iz 1096: he9_0581.jpg). Glagoljičko slovo doima se obrnuto, s kružnicom na dnu slova; razlike se svode na usmjerenost i dužinu gornje vodoravne crtice (npr. Kijevski listići, X/XI. st.: he9_0582.jpg; Sinajski psaltir, XI. st.: he9_0583.jpg). U hrv. ustavnoj (uglatoj) glagoljici ustalila se okomita glavna linija i u desno orijentirana gornja crtica, različite dužine (Novakov misal, XIV. st.: he9_0584.jpg; Prvotisak glagoljskog misala iz 1483: he9_0585.jpg).

Citiranje:

rci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/rci>.