struka(e):
Rebić, Adalbert
hrvatski bibličar
Rođen(a): Klenovec Humski kraj Huma na Sutli, 23. I. 1937.
Umr(la)o: Zagreb, 20. II. 2014.

Rebić, Adalbert, hrvatski bibličar (Klenovec Humski kraj Huma na Sutli, 23. I. 1937Zagreb, 20. II. 2014). Filozofiju studirao u Zagrebu i u Rimu (1956–61), teologiju na Gregoriani (1961–65), a iz egzegeze se specijalizirao na Biblijskom institutu u Rimu (1965–68). Profesor je biblijskih znanosti na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 1968. Bio je glavni urednik Bogoslovske smotre 1970–95., predsjednik Hrvatskoga mariološkog instituta 1977–2001., direktor Kršćanske sadašnjosti 1994–2000. Glavni urednik Općega religijskog leksikona (2002) Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Težište njegova rada čine egzegeza Petoknjižja i prorokâ (Amos, Hošea, Izaija), biblijska arheologija te odnos kršćanstva i židovstva. Od novozavjetnih tema posebno se bavi Isusovim uskrsnućem. Značajnija djela: Biblijska prapovijest (1970), Isusovo uskrsnuće (1972), Prorok: čovjek Božji (1982), Biblijske starine (1983), Amos: prorok pravde (1993), Stvaranje svijeta i čovjeka (1996), Središnje teme Staroga zavjeta (1996), Jeruzalem: 3000 godina (1998), Biblijski i crkveno-povijesni vidovi euharistije i križa (2005).

Citiranje:

Rebić, Adalbert. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/rebic-adalbert>.