struka(e):
Rebreanu, Liviu
rumunjski pisac
Rođen(a): Târlişiua, Bistriţa-Năsăud, 27. XI. 1885.
Umr(la)o: Valea Mare, Argeş, 1. IX. 1944.
ilustracija
REBREANU, Liviu

Rebreanu [rebrea'nu], Liviu, rumunjski pisac (Târlişiua, Bistriţa-Năsăud, 27. XI. 1885Valea Mare, Argeş, 1. IX. 1944). U Transilvaniji se školovao na njemačkom i rumunjskom, a vojnu akademiju Ludoviceum polazio je u Budimpešti. Godine 1909. došao je u Bukurešt, gdje je obavljao različite redakcijske poslove. Utamničen 1910. i na zahtjev ugarske vlade izručen te oslobođen iste godine. Vrativši se u Bukurešt, u suradnji s Mihailom Sorbulom izdavao kazališni časopis Scena. Godine 1912. objavio je prvu zbirku novela Previranja (Frământări). Uslijedile su skice i novele u zbirkama Obješenjaci (Golanii, 1916), Ispovijest (Mărturisire, 1916) i Obračun (Răfuiala, 1919). Za I. svjetskog rata ostao je u Bukureštu pod njemačkom okupacijom i bio uhićen zbog neodziva na mobilizaciju. To razdoblje opisao je u romanu Kalvarija (Calvarul, 1919). Poznat je postao objavivši roman Ion (1920), kojim otvara nova obzorja u rumunjskom modernom romanu. Glavni lik, Ion, prototip je rumunjskog seljaka, posredstvom kojega su prikazani ljudski odnosi i gospodarske prilike u Transilvaniji. Uslijedili su romani Šuma obješenih (Pădurea spânzuraţilor, 1922), Adam i Eva (Adam şi Eva, 1925), Ciuleandra (1927), Buna (Răscoala, 1932), Gorila (1938), Oba (Amândoi, 1940). Pisao je i dramska djela, po uzoru na I. L. Caragialea: Kuverta (Plicul, 1923), Apostoli (Apostolii, 1926). Sudjelovao u pokretanju važnih rumunjskih književnih časopisa (Mişcarea literară, România literară i dr.). Bio je član Rumunjske akademije.

Citiranje:

Rebreanu, Liviu. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/rebreanu-liviu>.