struka(e): medicina | brodogradnja | likovne umjetnosti
ilustracija
REBRO, rebra na svodu katedrale u Zagrebu

rebro.

1. U medicini → rebra.

2. U graditeljstvu, statičko-konstruktivni i ukrasni element svoda ili kupole u obliku kamene žile različitih oblika i profila. Prva rebra javila su se u rimskom graditeljstvu (Dioklecijanove terme u Rimu, IV. st.). U predromanici i romanici značajan konstruktivni element; ključnu ulogu dobila su u gotičkom graditeljstvu u XII. st., kada se s pomoću rebra rješavalo prenošenje potiska i težine svoda na potpornje. Prema načinu križanja rebara svodovi su dobili nazive: križnorebrasti, šesterodijelni, zvjezdasti, mrežasti i dr.

3. U brodogradnji, konstruktivni element koji drži, odn. ukrjepljuje vanjsku oplatu trupa broda ili čamca. S obzirom na položaj može biti poprječno ili uzdužno. Poprječna rebra daju oblik trupu i važna su za poprječnu čvrstoću broda. Njihov razmak ovisi o duljini broda; npr. za brodove duljine 80 m taj je razmak oko 0,6 m, a za brodove dulje od 270 m oko 1 m. Na velikim brodovima, osobito tankerima, primjenjuju se uzdužna rebra, koja povećavaju uzdužnu čvrstoću broda.

Citiranje:

rebro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 18.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/rebro>.