Rebula, Alojz, slovenski književnik i prevoditelj (Šempolaj kraj Trsta, talijanski San Pelagio, 21. VII. 1924 – Topolšica, 23. X. 2018). Studij klasične filologije završio je u Ljubljani 1949., doktorirao 1960. u Rimu disertacijom o Danteu u slovenskim prijevodima. Radio je kao profesor latinskog i grčkog jezika u Trstu. Bio je redoviti član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti od 2009. U romanima (Sjene koje plešu – Senčni ples, 1960; U Sibilinu vjetru – V Sibilinem vetru, 1968; Zeleno progonstvo – Zeleno izgnanstvo, 1981; Cesta s čempresom i zvijezdom – Cesta s cimpreso in zvezdo, 1998; Jutarnje molitve za Sloveniju – Jutranjice za Slovenijo, 2000; Nokturno za Primorsko, 2004), pripovijetkama (Devinski dijak – Devinski skolar, 1954), novelama (Vinograd rimske carice – Vinograd rimske cesarice, 1956), dnevnicima (Iz partiture življenja, 2002) i esejima (Kršćanska avantura, 1970; Smer Nova zemlja, 1972; Na slovenskom meridijanu – Ob slovenskem poldnevniku, 1995) bio je zaokupljen tematikom kršćanstva i slovenstva, osobito sudbinom tršćanskih Slovenaca. Prevodio s latinskoga i talijanskoga.