rebus (njem. Rebus < franc. rébus < lat. rebus, ablativ mn. od res: stvar), vrsta zagonetke na osnovi heteronima i šarade, u kojoj se zagonetljaj tvori slikom ili tekstom s pomoću različitih zamisli, položaja i kombinacija (pokreta, radnje, personifikacije, nizanja, izostavljanja, dodavanja, mijenjanja, zamjenjivanja, približavanja, udaljivanja, premještanja, stavljanja ispod ili iznad). Odgonetljaj su riječ, fraza ili rečenica što ne smiju imati značenjsku pojmovnu vezu sa zadanim pojmovima zagonetljaja. Rebus može biti slikovan, slovčan i opisan (u stihu) ili kombinacija tih kategorija. Može se povezivati s drugim vrstama zagonetki (anagramni, kriptogramni, logogrifni, palindromni rebus). – Nepravilni rebus naziva se rebusoid; on se odgoneta protivno, tako da zagonetljaj sadrži pojmove, kojih obvezatno izostavljena slova tvore odgonetku, a neizostavljena se odbacuju (ve[sla], dr[vo], pi[nija] = Slavonija). – Prve su rebuse sastavljali već stari Sumerani, Kinezi, Egipćani, Asirci, Tolteci, Maje i Azteki. U antičkih Grka i Rimljana bio je već prava zagonetka, nastala iz tzv. epigrafskih kapitala. Znatno se razvio i usavršio u Francuskoj u XV–XVI. st., kada se za karnevala rebus rabio pri pisanju paskvila i pokladnih lakrdija pod latinskim naslovom De rebus, quae geruntur (O stvarima što se zbivaju); otuda mu je i nastalo ime. – Rarebus je podvrsta rebusa u kojoj zagonetljaj sadrži pojmove kojih se pojedina slova moraju obvezatno izostaviti pri odgonetanju, nakon čega se prvo spajaju neizostavljena slova, a zatim k njima redom pojmova izostavljena (kar[te], to[ka] = kartoteka). Kada se izostavljena slova odmah spajaju s neizostavljenima nastaje rarebusoid (ma[r]ka, [i]on = makaroni). Prvi rarebus na svijetu sastavio je hrvatski enigmatičar Branko Halusa 1947.
