Reger [re:'gəɹ], Max, njemački skladatelj (Brand, Bavarska, 19. III. 1873 – Leipzig, 11. V. 1916). Bio je učenik H. Riemanna na Konzervatoriju u Wiesbadenu. Predavao je na Konzervatoriju u Münchenu (1905–06) i na Sveučilištu u Leipzigu (od 1907). Bio je aktivan i kao pijanist, orguljaš i dirigent. Regerovu glazbu, kao i razdoblje glazbene moderne u kojem je živio, obilježava pluralizam stilova i tehnika. Tri su osnovna elementa njegove glazbe kasnoromantička harmonija (po uzoru na R. Wagnera i F. Liszta), klasična formalna uravnoteženost formalnih proporcija (po uzoru na J. Brahmsa i L. van Beethovena) i polifonsko oblikovanje (po uzoru na J. S. Bacha). Zbog velike sklonosti prema varijaciji i fugi kao tehnikama skladanja Regera su zvali »drugim Bachom«. Reger je ostavio velik skladateljski opus. Skladao je za sve izvođačke sastave osim opere. Djela mu obuhvaćaju orkestralnu, vokalnu, vokalno-instrumentalnu i komornu glazbu, te velik broj solističkih, osobito glasovirskih komada. Vrlo važno mjesto u njegovu opusu pripada djelima za orgulje (npr. Varijacije i fuga na originalnu temu op. 73; Introdukcija, passaccaglia i fuga op. 127; Fantazija i fuga op. 135b). Regera se smatra najznačajnijim njemačkim skladateljem orguljske glazbe nakon Bacha.
