struka(e):

relikvije ili moći (lat. reliquiae: ostatci), predmeti kojima se iskazuje religiozni kult zbog veze s nekom »svetom« osobom (pretkom, herojem, prorokom, mučenikom, svecem i sl.). Relikvijom se u prvom redu smatraju ostatci tijela (kosti, pepeo), zatim i stvari kojima se štovana osoba služila, ili koje su bile u dodiru s njezinim tijelom ili grobom. Čuvanje i štovanje relikvija obilježje je mnogih religija. Štovanje relikvija često je povezano s kultom predaka, kultom umrloga vladara, kultom mitskog osnivača i lokalnoga božanstva. U Egiptu su hramovi bili podignuti na mjestima gdje su se štovale relikvije boga Ozirisa; u Grčkoj su se u mnogim gradovima čuvale relikvije heroja pohranjene u heroonima. Budisti štuju Budin pepeo uzidan u 8 budističkih svetišta (stupa). Hinduizam, islam i neke druge religije (unutar kršćanstva protestantizam) u načelu su protiv štovanja relikvija. U kršćanstvu je štovanje relikvija vrlo staro; na početku je bilo vezano uz štovanje mučenika; skupljali su se ostatci tijela ili pepeo smaknutih, njihova krv i krvlju natopljena tkanina, predmeti kojima su mučeni, mrtvački ovoji, a sve je to postajalo predmetom osobitoga štovanja. Kada su se u IV. st. počele javno zidati crkve, oltar je obično bio nad mučenikovim grobom. Odatle se razvio običaj da se relikvije mučenika stavljaju u oltar (u malu udubinu, lat. sepulcrum: grob). Od VIII. st. običaj se dijeljenja relikvija posvuda proširio. Osim relikvija mučenika počele su se štovati i relikvije ostalih svetaca, najprije onih starijih, koji su se istaknuli u pokrštavanju pojedinoga naroda (knez Vladimir Kijevski kod Rusa, kralj Stjepan kod Madžara), a poslije i novijih. Relikvije se ne čuvaju samo u oltarima, nego se stavljaju i u relikvijare (moćnike) različitih oblika koji se nalaze u crkvenom ili privatnom posjedu. Za križarskih ratova i nakon osvojenja Carigrada (1204) Zapad je bio preplavljen relikvijama, osobito onima za koje se vjerovalo da imaju vezu s Isusovim životom i njegovom mukom (npr. čestice križa u staurotekama) te s osobama iz doba apostola (sv. Šimun Zadarski). Novi val zanimanja za relikvije pobudilo je otkriće rimskih katakomba u XVI. st. Budući da su reformatori napadali kult relikvija i kult svetaca, Tridentski koncil definirao je katoličko stajalište prema kojemu se dopušta (ali ne favorizira) čuvanje i javno izlaganje nekih relikvija, a zabranjuje njihovo preprodavanje. – U svakidašnjem govoru relikvijom se naziva osobito poštovana uspomena ostala od neke drage ili cijenjene umrle osobe.

Citiranje:

relikvije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/relikvije>.