ricercar [ričerka'r] (talijanski ricercare, poimeničeni oblik infinitiva glagola ricercare: /ponovno/ tražiti), instrumentalna skladba nastala iz moteta, prisutna od XVI. do XVIII. st. Isprva uvodni stavak (sličan tokati i tientu) improvizacijskoga tipa, skladan pretežito u pasažima i akordima. Prvi ricercari pisani su u Italiji za lutnju (Francesco Spinacino, Joan Ambrosio Dalza), a zatim i za glazbala s tipkama (Marcantonio Cavazzoni). Poslije se razvija imitacijski ricercar, koji razrađuje više tema u nekoliko odsjeka na način imitacije (slično motetu) ili obrađuje samo jednu temu, što prethodi fugi. Imitacijski ricercari skladani su uglavnom za orgulje ili manji instrumentalni sastav u Italiji (Andrea Gabrieli), u njemačkim zemljama (Johann Jacob Froberger, Johann Sebastian Bach) te u Španjolskoj (Antonio de Cabezón).
