Ricov, Joja, hrvatski književnik i prevoditelj (Kali na Ugljanu, 25. III. 1929 – Zagreb, 23. I. 2017). Studij slavistike završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1959. Sudionik hrvatskog otpora, 1944. bio je zatočen u koncentracijskom logoru Musapstan kraj Zadra, 1959–61. na otoku Sv. Grgur kraj Gologa. Uređivao je Hrvatski književni list. Javio se pjesmama u skupnoj zbirci Jesenas i danas (1954). Objavio je pjesničke zbirke Marabunta (1968), T(r)ajna paučina m(r)aka (1986), Čȁ sē ȉs nãmīn mȍrbīnũaš: pĩsme i dramõlozi (1989., na kaljskoj čakavštini), Job s drugima (1998), Nijema narikača ( 2001), Stekliš u jetrima: domopoji (2005), radiodramu Kanarinac (1969), dramsku trilogiju Verige (2000), oglede, polemike i kritike (Nečastivome u brk, 1997; Slovoslovi, 2000; Likoslovlja, 2001) i dr. Prevodio je s talijanskoga (S. Quasimodo) i na talijanski.
