Rijeka dubrovačka

ilustracija
RIJEKA DUBROVAČKA, ljetnikovac Stay-Kaboga

Rijeka dubrovačka (također Ombla), zaljev sjeverozapadno od Dubrovnika, dug 5 km, širok 0,2 do 0,4 km, dubok do 26 m. U Rijeku dubrovačku djelomično utječu vode ponornice Trebišnjice; u unutrašnjem dijelu zaljeva jaka krška vrela. Vanjski dio juž. obale zaljeva dio je dubrovačke luke Gruž (spremišta za tekuće gorivo i cement); dubrovačka marina. Zaljevskom obalom prolazi Jadranska cesta. Obale zaljeva povezane su mostom (izgrađen 2001). Područje Rijeke dubrovačke zaštićeno je od 1964. kao značajan krajolik. Područje je bilo nastanjeno od mlađega kamenog doba, o čem svjedoče nalazi na više lokaliteta (Vilina pećina). Na obalama i okolnim padinama spominju se naselja od XIII. st., a sakralne građevine uz njih i prije toga (Sv. Stjepan u Sustjepanu 1050; Sv. Marija u Rožatu 1123). U ranom srednjem vijeku područje Rijeke dubrovačke nalazilo se u sastavu Zahumlja, čijim su knezovima Dubrovčani plaćali godišnji danak za pravo obrađivanja vinograda. Za vladavine raškoga cara Uroša cijela je riječka dolina došla pod vlast Dubrovačke Republike (1357). Tada stečeno područje, koje je obuhvaćalo Rijeku, Šumet, Gruž, Zaton i Župu, nazivalo se u kasnijim dubrovačkim izvorima Starim zemljama ili Astarejom, za razliku od Novih zemalja, koje su poslije bile pribavljene od srpskih i bosanskih velikaša i pripojene Dubrovačkoj Republici. Područje Rijeke bilo je pod upravom kneza (comes), koji se birao iz redova dubrovačke vlastele. Rijekom dubrovačkom prolazio je vodovod koji su 1438. sagradili Onofrio di Giordano de la Cava i Andriuzzo de Bulbito te njime vodu iz Šumeta doveli u Dubrovnik. Znameniti su ljetnikovci dubrovačke vlastele koji su ujedno i najznačajniji primjeri dubrovačke renesansne i barokne ladanjske arhitekture. Očuvano ih je dvadesetak, među njima se ističu: Sorkočevićev ljetnikovac (najveći, sa stubištem do mora i oslikanom galerijom, XVI–XVIII. st.), Rastićev (s trijemom uz ladanjsku kuću i s trodijelnim vrtom, XVI–XVII. st.), Gučetić-Đurđević iz XVI. st. (u kojem je 1814. bilo održano posljednje vijećanje dubrovačke vlastele), Bozdari-Kaboga (XVIII. st.). U drugoj polovici XX. st. industrijskom, prometnom i stambenom izgradnjom narušene su pejzažne i ambijentalne vrijednosti cijeloga morskog zaljeva Rijeke dubrovačke.

Citiranje:
Rijeka dubrovačka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 8. 2. 2023. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52874>.